Kršćanske igre

Kršćanskih igara koje nisu ni dosadne ni jeftine ima malo. Ovih deset nastalo je za Holymeet i sve pokušavaju uzeti biblijsku sliku ozbiljno, umjesto da na gotovu igru nalijepe pobožni naslov. „Dobri Samaritanac” obrće pravilo cijeloga žanra jer se u njemu ne izbjegava nego staje, i staneš li kraj ranjenika, gubiš vlastiti napredak. U „Ribarima ljudi” mrežom se izvlače ljudi, a ne riba, jer je to Petru i rečeno. U „Mani s neba” hvata se kruh koji pada, jer je Izrael u pustinji dobivao točno onoliko koliko mu je za taj dan trebalo.

Novije su igre veće. „David i Golijat” je praćka s pravom fizikom: pet glatkih kamenova i toranj koji se ruši. „Sveti Mihael” je rat na nebu iz Otkrivenja, gdje se puca svjetlom, a streljivo je molitva. „Put u svetište” je vožnja u kojoj se ne utrkuješ s nekim nego sa suncem, a svaki suputnik kojeg povezeš te uspori — pa je odluka igre koliko ih smiješ primiti. „Dvoje po dvoje” pari životinje prije nego voda naraste, „Živo kamenje” slaže klesani kamen u zid po Prvoj Petrovoj, a „Katakombe” su labirint u kojem je uljanica sat: krug svjetla se steže dok gori, prođeni hodnici ostaju u pamćenju, i moraš naći znakove na grobovima prije nego te mrak zatvori.

Sve su pisane kao web igre — rade u pregledniku na mobitelu i na računalu, ne traže instalaciju iz trgovine i ne skupljaju ništa o igraču. Upravlja se jednim prstom ili strelicama, pa ih odigra i dijete i baka. Uz njih ide i sudoku s kršćanskim znakovima, jedina koja se ne pravi biblijskom.

Igre su najlakši ulaz u ostatak Holymeeta: iza njih stoje molitveni zid s virtualnim svijećama, satnica misa u 446 crkava, krunica, katolički kalendar, kviz i zajednica ljudi koji vjeru žive, a ne samo o njoj čitaju.